Kada pitate prosječnog Europljanca o bitkama koje su zaustavile osmansko širenje prema zapadu, gotovo svi će vam spomenuti Beč 1683. godine. Neki obrazovaniji će se prisjetiti Lepanta 1571. ili čak Mohača 1526. Međutim, rijetko tko izvan Hrvatske i Mađarske zna za Bitku kod Sisgeta iz 1593. godine - sukob koji je fundamentalno promijenio ravnotežu snaga u jugoistočnoj Europi i označio početak kraja osmanske ekspanzije.Sisak, tada strateška utvrda na granici Habsburške Monarhije i Osmanskog Carstva, bio je ključna točka obrane. Grad je bio posljednja prepreka prije prodora prema Ljubljani, Grazu i samom Beču. Osmanlije su to dobro znali, pa su organizirali masivnu vojnu kampanju s ciljem konačnog osvajanja ovog upornog grada.Hassan-paša Predojević, bosanski namjesnik i iskusni vojskovođa, sakupio je impresivnu vojsku od oko 12.000 do 15.000 ljudi, uključujući elitne janičarske jedinice i tešku konjicu - spahije. Njegova strategija bila je brza, ali odlučna opsada Siska prije nego što Habsburgovci stignu organizirati obranu. U lipnju 1593. osmanska vojska počela je prelaziti rijeku Kupu.S druge strane, hrvatski ban Toma Erdödy i zapovjednik Hrvatske krajine Andreas Auersperg skupili su vojsku od tek 5.000 vojnika. To su većinom bili Hrvatski krajišnici - profesionalni vojnici koji su cijeli život proveli braneći granicu, poznati po svojoj žilavosti i poznavanju terena. Uz njih su bili njemački najamnici i nekoliko stotina mađarskih konjanika.Ono što se dogodilo 22. lipnja 1593. bilo je nevjerojatno. Umjesto da čekaju opsadu iza zidina, kršćanska vojska odlučila je napasti osmansku vojsku dok prelazi Kupu - u trenutku najveće ranjivosti. Bitka je bila kratka ali brutalna. Osmanska vojska, uhvaćena u prelaženju rijeke s dijelom snaga na jednoj, a dijelom na drugoj obali, nije mogla iskoristiti brojčanu nadmoć.Hrvatski krajišnici, poznati po svojoj agresivnoj taktici, srušili su se na osmanske formacije poput oluje. Hassan-paša je poginuo u borbi - njegov pad izazvao je paniku među osmanskim vojnicima. Bez zapovjednika i uhvaćeni na rijeci, osmanske snage doživjele su katastrofalan poraz. Procjenjuje se da je poginulo između 5.000 i 8.000 osmanskih vojnika, dok su kršćanske snage imale minimalne gubitke.Posljedice ove bitke bile su dalekosežne. Poraz kod Sisgeta bio je početak Dugog rata (1593-1606) između Habsburške Monarhije i Osmanskog Carstva - rata koji je trajao trinaest godina i prvi put vidio ozbiljno povlačenje osmanskih snaga na Balkanu. Bitka je pokazala da Osmanlije više nisu neporazivi, da se njihov vojni stroj može zaustaviti i pobijediti.Također, bitka je bila psihološki preokret. Europske sile vidjele su da se osmanskoj ekspanziji može stati na kraj. Habsburgovci su dobili vremena da ojačaju svoje južne granice, a Croatian Military Frontier (Vojna krajina) postala je model za obranu koji će trajati sljedeća dva stoljeća.Zašto onda ova bitka nije poznata? Djelomično zato što je pala u sjenu Bečke bitke 90 godina kasnije, koja je imala bolju “marketinšku priču” s Janom Sobieskima kao herojem. Također, Sisak se dogodio na periferiji Europe, daleko od tadašnjih kulturnih centara poput Pariza, Londona ili Rima.Danas, kada posjetite Sisak, možete vidjeti spomenik posvećen ovoj bitci. Ali globalna povijest rijetko daje ovom događaju zasluženo mjesto. Za nas u Hrvatskoj i jugoistočnoj Europi, međutim, Sisak 1593. nije samo zaboravljena bitka - to je trenutak kada je zaustavljen val koji je mogao potopiti cijelu Europu.